Vreme zimskih radosti ....


...za mene je vreme skijanja, uzivanja na suncu i snegu, zapaljene cigarete u gondoli zicare,reskom vazduhu i snegu koji skripi pod smuckama...
Naucio sam skijati u 8-oj godini zivota, na Divcibarima ja klinja od jedva 150 cm sa skijama od 190 cm jer tada se tako merilo,stanes podignes ruku, savijes dlan,pa koliko ispadne ...tolika ti duzina skija i treba, a posto za mene nisi imalo 180cm zapale su mi malo vece , bez zicare, bez ski lifta, neumorno sam se penjao i spustao niz ledinu...Roditelji su pospesivali ovaj oblik rekreacije i nisu zalili novac i vreme da mi obezbede barem 7 dana zimskih radosti svake godine....
U pocetku, dok sam bio klinja , moj otac je isao sa mnom kako da sam se jedne zime ,skijao po Jastrepcu?!, naravno vise hodao i znojio se nego spustao niz breg, jer na Jastrepcu nema niti brgova, niti staza, samo sume i put... i po sumi i po putu, nije mi se bas dalo reskirati glavu... Kasnije sam odlazio sam ili sa nepoznatim drustvom, jer ,u pocetku mojih skijaskih godina, laki konjanici se nisu bas preterano trudili da nauce, pokusaju, i savladaju ovu predivnu vestinu(kasnije su Zan i Jasna prednjacili i nekoliko puta isli sa mnom u planine), tako da nisam imao drustvo za zimovanja, pa sam se smucao od nemila do netraga sa nekom grupom DIF-ovaca po Jahorini, sa koje sam se vratio sam u Sarajevo, kod zajednickih prijatelja samo posle 2 dana,zaklinjuci se da nikada vise necu ici na skijanje :). No sledece zime , bilo me je na Voglu, Jahorini, Kopaoniku,u poljskoj u Zakopanima, Brezovici, Kranjskoj gori i da ne nabrajam vise ...
Za moja su zimovanja vezane lepe uspomene i secanja, tako sam na Voglu ispao iz zicare i slomio dva prednja zuba, tada sam iprvi put zapalio cigaretu od stresa....,
Pri povratku sa Jahorine bio sam sudionik u sudaru dva voza i srecom ostao ziv, jer smo skije tako postavili iznad glava da su udarile o zid vagona kada se dogodio sudar, a nisu pale na nase vratove , kada smo se glavama kucnuli od udara naseg voza o terentni voz u stanici u Zvorniku..
U Zakopanima smo vise pili i jurcali se po hotelu, nego skijali,bili smo bahati klinci koji su se bez imalo postovanja zezali sa jadnim poljskim kelnerima u hotelu sa 5 zvezdica ali to behu pubertetski dani,
Na Jahorini ( vise puta) magle po tri dana a zatim sunce .....
Kopaonik bese sminkersko mesto gde se pokazivala oprema, a ne tehnika i stil skijanja...
Brezovica bese ozbiljna planina gde se nisi mogao prosvercovati samo sa super skijama , modernom gardarobom i walkmenom u usima, jer bi bio odmah ismejan od onih iskusnih i pravih skijasa , sportista, koji su prvi na liftu i poslednji sa lifta...

Kako sam ja ulazio u godine, znaci izmedju 20 i 30 , tako sam i ja postajao sve vise onaj, pravi sportista, skijas, prvi na zici i poslednji sa zice... Jedino onaj ukus nikotinskog dima, pomesan sa hladnim vazduhom ne zicari, nista nije moglo zameniti ...tisina, sunce,klaparanje zicare i upaljena cigareta.... eto tu nisam bio pravi sportista , priznajem ..ali se ne kajem :)
Nisam nikada bio sminker, iako sam po cipele jedne godine otisao cak u Trst, i bio jedan od retkih na Brezovici sa Salomon E71 , crvenim, sa kopcanjem od pozadi...Ne treba pominjati da san debelo platio i carinu i cipele, ali isplatilo se ... :) ..Daske Elan i vezovi Solomon757 bili su sasvim solidna oprema za moj nivo i potrebe, koji su sluzili svrsi ali i umirivali moj Ego....

Pocetak novoga zivota u zemlji vetrenjaca i lala, polagano je postajao i kraj mojih zimskih radosti, zimovanja koje sam poslednjih godina upraznjavao i dva puta za sezonu , jer u ravnoj holandiji u pocetku nikada nije bilo ni snega, a kamoli padine sa koje bi se mogao sunovratiti, praveci osmice i ostavljati tragove po neutabanom snegu... Ipak za 24 godine, koliko zivim ovde skijao sam 3 puta...Dva puta u Holandiji u zatvorenom centru, sa pravim snegom, iznenadjujuci moje kolege svojim umecem i jednom na Kopaoniku, doduse jedan dan, pre pet godina, ali taj dan bese nezaboravan ...sve je bilo kao pre, i sunce i sneg , naravno i cigareta u stolici zicare ...
Skijanje je kao i voznja bicikla, jednom se nauci i nikada ne zaboravlja.....I zato "Hajdemo u planine ...jer tamo nema zime ...."

Reacties

Populaire posts van deze blog

OPET JE MAJA KRIVA ZA SVE

The Laka Konjica

Dozivljaji jednog kisnog leta u Holandiji ano2023