Roditelji

u ovoj hronici lake konjice ne mogu a da ne pomenem i nase "matorce" ili ti u pristojnijem izrazu , roditelje glavne krivce za dolazak na svet petorice decaka, kasnije clanova txe lake konjice. Ma mislim da su cak bili i ludji od nas sto potvrdjuju i brojne anegdote vazane bas za njih.

Bozidar i Nadezda Pavlovic
ponosni roditelji Pavlovic Gorana,Boza oficir, Nada uciteljica,Boza je bio saljivcina, zajebant, prvi koji je u Jugoslaviji nabavio "jastuce koje prdi" i postavljao ga svome pasenogu , nemcu kada je ovaj dolazio u retke ali plodonosne posete familiji Pavlovic, Boza je bio i pomalo prek covek,nije imao puno zivaca za kojekave sale na njegov racun i poslednjeg cega se secam je na mi nije bilo bas pravo kada je Ljilja, Pavlonjina supruga, pred maticarem izjavila da zadrzava svoje prezime i njemu pridodaje Pavlovic .... Nada je bila uvek u senci , predivna zenica, koliko se secam. blaga i nikada nije povisila ton , ni na Pavlonju niti na nas ....Mislim da su oboje jos zivi , i zelim im da pozive jos dugo.

Anton i Milica Blazina,
Zanovi roditelji, Nino, slovenac i radio amater, koji je voleo da pogleda casi u dno,umro je 1990 ako se dobro secam, u sred leta..Najvise se secam kako je vikao "rucna, rucna" za vreme nezaboravne partije balota u drugom bulevaru, i tako mislio da ce se balota zaustaviti bas tamo gde on zeli ...i naravno radio amaterskih koda u smislu orao zove sokola ..... Milica, sada baka Mica, napunice ove godine 80,jedinstveno stvorenje, po profesiji farmaceut, i dan danas zna da se dotera i izadje u setnju, da se druzi sa svojim prijateljicama i ode u banju na kraci oporavak ....

Rade i Dragica Orlic ...
sa sinom Miroljubom , zvanim Cira, Rade je bio miran, povucen za razliku od Dragice koje je u porodici nosila pantalone, sto je i dokazivala ne malo puta, a najupecatljiviji primer je bio slucaj sa ekskurzije u 4-tom razredu osnovne skole , kada je videvsi da za njenog Misu ,neme mesta u nasem autobusu, uletela , podigla prvu devojcicu ,koja joj se nasla na putu, recima "ti ustani, Miso sedi!" i demonstrativno izletela iz autobusa punog zapanjenih ucenika i pokojeg profesora bez reci ...

Ljubinka i Pera Goravica,
moje prve komsije i Guletovi roditelji, Ljubinka nas je prerano napustila, cini mi se 1981, poginula je u saobracajnoj nesreci izmedju Mostara i Jablanice u kolima sa svojim Perom...Uzasna tragedija koja nas je sve pogodila i za koju smo saznali na Sipanu,jer toga su se dana trebali svi vratiti u otici u Vrnjacku Banju , na neku svadbu. Gule nije hteo da se vrati sa njima, posvadjao se sa Ljubinkom i ostao na Sipanu ...Sreca u nesreci ili ....ko zna?? I dan danas je cujem kako vice i zove me "Neco, Neco", ona je jedina u mome zivotu koja me je tako zvala...
Pera je posle Ljubinkine smrti jos dosta poziveo, za vreme rata zadesio se na Sipanu i nije se mogao vratiti,
Pisma iz srbije su preko Holadndije isla za Sipan, jer je to bio jedini put i nacin ikakve komunikacije izmedju Pere na Sipanu i Guleta i Stipeta u Beogradu..Mislim da se tada sigurno tri godine nisu videli.
Cika Pera, koji me je branio kada su me na Sipanu hapsili zbog marihuane, koji nisam imao, ugledni Sipanjac, koji je i za vreme rata , iako je bio potpukovnik JNA uzivao ugled i postovanje Sipanjaca.
Pera je ziveo dok je bio na Sipanu, kada su ga godine stigle i kada vise nije mogao odlaziti na Sipan cika Pera se polagano gasio i ugasio mislim 2007.
Molim drugove da mi ne zamere za datume i godine, ispravite me ako gresim, jer ipak to su samo secanja ...

Milinko i Vata Urosevic,
moji roditelji... uvek brizni i uvek zabrinuti nad sudbinom dece...Milinko masinski tehnicar u institutu za naoruzanje, covek koji je pravio tenk za Sadama u vreme kada je ovaj bio veliki prijatelj nase zemlje, valjevac koji je moji kevu zbario na pricu o kozi i sedam jarica u Srebrenom , leta 1958,strogi roditelj koji mi je branio da citam stripove, i Guletu se jako zamerio kada ga je presreo na stepenicama i rekao mu "ovo djubre ne smes vise da unosis u moju kucu ! " Misleci na stripoteke koje mi je Gule doturao a ja krisom citao .... Lik koji ja u sred noci testerisao sipku na dvosedu , jer ga je gusila i nije mogao od nje da spava, na opste zaprepascenje moje majke i mene koji i dan danas ne veruje sta je te noci video ...Felini mu nije bio ravan....
Vata je bila drugacija, kao i sve majke , brizna, zabrinuta ,mila, preosetljiva , umrla je 1996 pred leto, samo 10 dana posle nase posete.Ja tvrdim da je nju ubio rat, jer nije mogla da izdrzi sva ta ludila koja su se izdesavala . Samo Vata i dan danas bdije nad nama, znam to sigurno,ne pusta nas iz vida, Vata je andjeo cuvar na mom i Miricevom ramenu ... Vata ce uvek ostati majka....

Ovo je samo mali odabir , kroki iz "secanja" na roditelje ...
moram osveziti pamcenje i konsultovati se sa drugarima ...pa cu onda pisati vise o njima

Reacties

Populaire posts van deze blog

OPET JE MAJA KRIVA ZA SVE

The Laka Konjica

Dozivljaji jednog kisnog leta u Holandiji ano2023