SIPAN 20 godina posle


1989 na Sipan se moglo stici : ponedeljkom, sredom, petkom i subotom
2009 na Sipan se stize svakodnevno u 13.00 15.30 18.55 I 21.55
I tako stigosmo 24 06 2009 sa” Nonom Velom ” u 18.55 , tacno po redu voznje u Sipan luku. Kroz Harpute pored Prijezbe za tacno 40 minuta iz Gruza u Sipan luku…

Sunce je zalazilo a luka sijala starim sjajem…Posle 20 godina na Sipanu ….Ne znam sta sam ocekivao od povratka ,ali znam da se nisam razocarao…Kao da je vreme stalo, kao da sam se vratio u proslost ..sve je tu neizmenjeno , staro i poznato ….
Baldov kafic na mulu, Lukrina butika , Mirova taverna, hotel, Dom , setaliste prema prijezbi, vila u katinama…sve je netaknuto , potpuno isto kao i kada sam pre 20 godina Perastom u 6 sati ujutru napustio luku.
Da li je moguce da je vreme stalo da je prosao samo jedan dan umesto 20 godina ??? To pitanje ce mi se cesto vracati u misli …kao bumerang … i iluzija ,da je tako, mesati sa realnoscu, svaki put kada ga budem postavio sebi i dragim prijateljima na sipanu…..
I dolazim do spoznaje …da ..sipan je ostao isti , mi smo se promenili , ostarili ,sazreli
Krenuli u neke nove luke ..nekim novim barkama…Zato je secanje dragoceno, blistavo, i kada mu skines patinu zasjace u ocima nas koji smo se posle 20 godina okupili ponovo na sipanu….
Zeleo sam da okupim sve “brdjane” ..nije mi uspelo , znao sam da mi nece uspeti , ali sam ipak zeleo …Umesto Pavlonje, Zana, Cire….
sedimo u taverni Gule I ja , Miro I Tomo …..Moj Miric, Mirova Mira I Tomina Ines……U ocima nekadasnji sjaj,….20 godina posle… ..koji kilogram viska, koja seda u kosi, Miro I Tomo skoro I bez kose …
Salimo se na isti nacin,pricamo o proslim vremenima, tempi passati,smejemo istim vicevima…ali dokaz da su dve decenije prosle su Matko, Nina I Verdrana..sada skoro pubertetlije …pre 20 godina ni u planu …..
Tesko je opisati sta sam osecao kada sam video Tomu….poslednji smo se put videli u Rijeci 1984 ..znaci pre 25 godina…..Tomo se izmenio , ugojio, ocelavio , nosi naocare…a u dusi ..potpuno isti …sve polako ,odmereno , strpljivo I sa taktom…I dok sedimo uz vino Tomi prilazi Tomo iz moje mladosti ..visok , crn ,markantan I lep mladic…Tomo kakvog ja pamtim, Tomo kakvog sam ostavio 84 u Rijeci ….I cujem
Tomine reci “Matko , ovo je moj prijatelj iz mladosti ,Nesa… »Neso ovo je moj sin Matko “ .
Bumerang…Nije sve isto ..iako lici ….

Ines kojoj se ,mislim dopada ovaj susret, radoznala… ispituje… cudi se… prica , Tomina Ines…domaca ..kako sama kaze sa CCC od Ucke

Mira, nasa domacica u dubrovniku i sipanu ….upoznali smo je 2007 u amsterdamu kada je dosla sa Mirom na kongres farmaceuta, i kada smo proveli predivne 4 veceri setajuci po hladnom i kisovitom Amsterdamu …. Dubrovcanka , nekako graciozna i plemenita …kao sa starih dubrovackih portreta …nosi u sebi dusu grada , dusu koju je sam grad izgubio ….
Dubrovnik 2009 grad bez duse ..prelep, cist i pomodan…Sterilan i vestacki …. Provedosmo weekend u njemu …i to je sve …

Reacties

  1. I meni je zao sto se nismo mogli okupiti ali takvo je vreme.
    U glavi mi je ideja da ponovimo onu cuvenu fotografiju sa peskirima, ispod rogaca ,na Katinama .Jednog dana...

    BeantwoordenVerwijderen
  2. niko vrtiprah se ugojio kao svinja,
    sonja je sa bozom koji ima kafic pored Mirove taverne,mali Milos ima troje dece,Sibu libu radi za neku stranu banku,Luksa Lovric dva skoro odrasla sina,Miseta nije vise sa Rinom, Lela je umrla ili u starackom domu, nisam siguran, Barkidzija je umro u svojoj vetrovci,ribar Igo je takodje nasao mir u vecnim lovistima, neozenjen ...eto kratki update o onima koje smo poznavali

    BeantwoordenVerwijderen

Een reactie posten

Populaire posts van deze blog

Dozivljaji jednog kisnog leta u Holandiji ano2023

ULICNO POZORIŠTE- COMEDIA DELL ARTE

KAKO SAM PROVEO LETNJI RASPUST