Ne volim nocne telefone ....nikada ne donose dobre vesti ....Jedne davne puste noci , daleke jeseni 1991 probudio me je jedan takav... Gule...glas mu je promukao ,ocajan izgubljen ...Neso ..kaze ...Zana su mobilisali, u Vukovaru je ....Kosa mi se podigla na glavi , ne verujem ....kako je moguce pitam, jer znam da su se krili i spavali po tudjim stanovima kako bi izbegli pozive za "vojne vezbe"i mobilizacije, jer nisu moji drugovi oni koji bi pucali u svoje vrsnjake koji hleb nazivaju kruh...Nije to bio nas rat, nikoga od nas...Zan je po ocu slovenac, Gule hrvat, ja srbin ....a i dan danas prijatelji ..to govori vise od svega, od svih podela i ludosti 90-tih godina proslog veka .... Te noci nisam vise spavao ... Secanja , uspomene letele su mi kroz glavu..nisam mogao a da ne mislim na Jasnu i Igora, Zanovu suprugu i sina,koji je imao,mislim, samo par meseci. I dan danas mi je tesko o tome pisati, secati se .... Zan i Jasna su se upoznali na Sipanu , morska ljubav, postala je